Domovina kao motiv doživjela je posljednjih godina svoju renesansu i našla ponovo svoje izgubljeno mjesto u literaturi. Ratovi, izbjeglice, ali i putnici namjernici, željni dalekih i neotkrivenih predjela, krstareći svekolikim svijetom, daleko od nje otkrili su novi osjećaj za zemlju u kojoj su rođeni, region u kome su odrasli i grad u kome su nekoć živjeli. Možda je ta nova ljubav prema domovini i rodnome kraju, ne samo reakcija na rat, koji je sve promijenio, već i na globalizaciju i veliki svijet, u kome se čovjek osjeća suviše malim i neznatnim, izgubljenim i tuđim. O domovini, Bosni i Hercegovini, pišu 54 autora različitih generacija, od kojih većina više ne živi u njoj. Riječ je o odlasku i povratku, ratu i miru. Svejedno, što osjećaju pišući o tome, nostalgiju, razočarenje ili čežnju, jedna nit čvrsto ih povezuje - sjećanje i razmišljanje o zajedničkoj domovini. Knjiga „Domovina. Podijeljena sjećanja“ je svojevrstan književni doprinos i dokument jednog vremena, koji vrijedi pročitati.
//
Heimat! Das einst überstrapazierte Motiv erlebt zur Zeit eine Renaissance in der Literatur. Zahlreiche Kriege und Flüchtlinge, aber auch durch die Welt pilgernde Menschen, entdecken aus weiter Ferne erneut ihre Heimatgefühle für das Land, wo sie geboren wurden, die Region, in der sie aufgewachsen oder die Stadt, in der sie zur Schule gegangen sind. Über ihre Heimat, Bosnien-Herzegowina, schreiben 54 Autoren verschiedener Generationen im Buch „Heimat. Geteilte Erinnerungen“, von denen die meisten nicht mehr dort leben. Für sie ist die Geschichte über ihre Heimat mehr als das Erzählen vom Fortgehen oder Wiederkehren, vom Krieg oder vom Frieden. Die Heimat ist für sie Idylle. Und sie alle sind dadurch verbunden, dass sie über die gemeinsame Heimat nachdenken, schreiben und ihr treu bleiben.